Prije par godina sam ( doduše iz drugog puta, na greškama se uči ) radila šećer od jorgovana. Ja volim te mirise od kojih ti se zavrti u glavi, a ovo je bila esencija sreće u staklenoj teglici spremna za moj čaj. Vođena tom idejom, odnosno mirisom, i novim aparatom za sladoled, pokušala sam zamrznuti tu sreću od jorgovana.

Penjala sam se preko ograde. Ne znam zašto se odrasla žena u centru grada u 21. stoljeću ima penjati preko ograde, osim da si potrga hlače, što se i desilo. I to najdraže tregerice u kojima izgledam kao da po cijele dane okopavam vrt u visokom stupnju trudnoće, jednom riječju: udobne.
Prvo što mi je palo napamet je prva epizoda Beverly Hillsa 90210.






Uvucite konac u iglu i krenite. Ništa komplicirano, unutra, van, unutra, van i to vam je najjednostavniji šav koji postoji. Igrajte se s bojom konca, s veličinom i duljinom šava, okomito,  vodoravno, možete napraviti križiće ili vezati čvorove da izgledaju kao točkice. Pravila nema, osim više je, ovaj put, više, barem meni. Vjerujte mi, na kraju će biti preljepo.





Jedva čekam da mi se ponovo potrgaju hlače, krpat ću ih zauvijek.. A vi javite kako vam je ispalo i da li vam se više sviđao Dylan ili Brandon :)

Torta je u frižideru bila od Badnjaka. Svi su je vidjeli, ali je nitko nije smio taknuti. Nisam ju još bila fotkala, pa su svi imali zabranu pristupa. Za Badnjak sam cijeli dan kuhala bakalar i pekla puricu, radila francusku, a na Božić ručak s obitelji, izgubi se vrijeme, a s njim i svijetlo, a torta me gleda i čeka.



Jedva sam dočekala današnje jutro da odradim fotkanje i da se bacimo na tu tortu. Nisam znala da će mi se nešto na kraju dana doslovno baciti na tortu. Moja predivna, savršena daska, na koju sam slučajno naišla u drvarni, idealna za pozadinu kod fotkanja, teška sto kila, je odjednom pala ravno na tortu i moje prste kojima sam ju pokušala uhvatiti.




Nekom čudnom srećom, danas sam izvadila moje predragocjene bijele rogove srndaća. Našli su ih davno u Kupi koja ih je isprala do ove predivne bijele nijanse. Nikad ih ne vadim, nikad ih ne posuđujem nikome, nikad. Spasili su me, i mene i tortu, inače bih ovo pisala s rukom u gipsu, a tortu bi jela žlicom sa stola. Daska je pala ravno na njih, ja sam samo malo natukla prste, a torta vrh bora od fondana. Nije baš sob, ali je dovoljno blizu, moj čuvar, srndać, moj Rudolph, spasio mi je ruku, tortu i božićni post.