Skoro mi je eksplodirala glava od nakupljenog stresa-pa sam nakratko pobjegla.
Ne baš na "materinu spizu", ali dovoljno blizu,a i osjećaj je isti!
Dva dana bez obaveza činilo se kao najmanje tjedan. A osjećaj koji imaš kad ispijaš kavu u vrtu na svježem zraku, bez ikakve brige na ovome svijetu je neprocjenjiv.
Uglavnom, sad sam ponovo doma, napunjenih baterija i odmorna...iako...sutra mi je rođendan, i sve što želim zapravo je jedan great escape, sa šatorima, na pješčanu plažu, bez telefona, bez strke, samo nas dvoje, gitara i par knjiga.
