Evo brzinskog recepta kojim ćete zgroziti goste u ovoj najmračnijoj noći u godini. Potreban vam je puding od čokolade, zdrobljeni čokoladni Grancereale za zemlju i neki keksići koji će dobro odglumiti nadgrobne spomenike, Koestlinovi Brekfast keksi, u ovom slučaju. R.I.P znak ispišite sa malo slatkog vrhnja ili što god već imate u frižideru.

Imali smo gužvu protekli vikend, dvostruki prvorođendan dvjema djevojčicama. Pokušajte to reći nekoliko puta za redom, jako brzo!

A sad pokušajte napraviti nešto sa mnom, treba vam jedan kišni vikend, malo vremena i volje i puuuno šarenih krpica!

Jednom kada je sve spojeno, odrežite višak vatelina i podloge na rubovima. Pripremite sad materijal kojim ćete prekriti rubove. Izrežite ga na trake širine 10cm, prepeglajte ih na pola , a onda zapeglajte rubove oko 1cm sa svake strane. Ovako:

Ona je tu. U tuzi kiše

Po poljanama tiho hoda,

I kud stiže u vis diže

Usplahirena jata roda.

Što se mene tiče najljepša pjesma ikad napisana sa najdivnijom atmosferom ikad, a Dobriša Cesarić je rock 'n' roll! 

Iako je ljeto bilo puno kiše, nema ništa ljepše od jesenske kiše i od jesenskog sunca, od šuštanja otpalog lišća, sve u zlatu, miriše na tople vunene veste i šalove.

Evo mali recept da vam zagrije jutra i srce.

Moja mala šapa, najdraže moje pseto, pametno i dobro, lipi moj čovik. 

Mislili smo da smo ga naučili svemu i svačemu, međutim, bilo je obrnuto. Sad se tu igraju neki novi klinci, a naš je  Buto ponovo sa Micom.

Evo sam spasila neku jadnu, malu ciklu iz tetinog vrta od sigurnog komposišta. Ova godina je očito bila loša za sve, osim za tikvice. Mislim se: bolje joj je da završi kod mene u sirupu nego sa trulim krastavcima i rajčicama.

Kolovoz se sveo na traženje sunca i kišobrana. Uživali smo u trenutcima, u sekundama zena. 

Da citiram svoju bolju polovicu: "Možda nas ovo ljeto nauči ravnoteži."

Mjesec u fotkama.

Imam novu ljetnu prijeteljicu, obžderavam se tikvicama i ljetom, puno radim i odbrojavam dane do godišnjeg.

Mljac! Polizala sam ostatke i sa tanjura i sa noža i sa one lopatice za kolače! Nemam vremena niti za napisati recept pa ga pročitajte ovdje.

Kad mene moja baka, od svojih, skoro 85, upita: "Zašto čovjek živi?", odgovaram joj, vrlo filozofski: "Za baš me briga, bacaš me u depru s tim svojim spikama?"

Onda se zamislim i upitam sebe isto pitanje. Ponovo padnem u depru, jer kako žena koja je toliko živjela i toliko prošla, još uvijek nema odgovora, ima li uopće smisla razmišljati, ima li išta smisla. 

Sljedeće jutro me probudi najljepše ljetno sunce. Odvezem se biciklom na plac, kupim si bijele i bordo margarete i cvijetove češnjaka. I jagode, još uvijek ih ima, taman da si složim koju litricu likera. Na putu doma nađem 30kn na cesti. A navečer završim, potpuno neplanirano i besplatno, u vodi do koljena sa najvećim osmjehom na svijetu, slušajući jedan od najdražih mi bendova ikad - Pixies.

Eto! I rest my case! Smisao života, pih, koga briga, dok ja razmišljam o njemu, život prolazi pored mene. Razmišljat ću jednog sunčanog, ljetnog dana, kad mi bude 85 i kad mi cijeli život bude u glavi.

Prvi dan ljeta, ljetni solsticij, moj rođendan. Ne mogu si pomoći, moram se zaustaviti i punim plućima udahnuti lipanj, najdraži mi mjesec u godini.