Mjesec u fotkama.
Imam novu ljetnu prijeteljicu, obžderavam se tikvicama i ljetom, puno radim i odbrojavam dane do godišnjeg.
Mljac! Polizala sam ostatke i sa tanjura i sa noža i sa one lopatice za kolače! Nemam vremena niti za napisati recept pa ga pročitajte ovdje.
Umjesto jagoda, ubacila sam svježe ubrane maline, kupine, ribizle i mentu iz vrta.
Uživajte, ovo je hrana za bogove!
Kad mene moja baka, od svojih, skoro 85, upita: "Zašto čovjek živi?", odgovaram joj, vrlo filozofski: "Za baš me briga, bacaš me u depru s tim svojim spikama?"
Onda se zamislim i upitam sebe isto pitanje. Ponovo padnem u depru, jer kako žena koja je toliko živjela i toliko prošla, još uvijek nema odgovora, ima li uopće smisla razmišljati, ima li išta smisla.
Sljedeće jutro me probudi najljepše ljetno sunce. Odvezem se biciklom na plac, kupim si bijele i bordo margarete i cvijetove češnjaka. I jagode, još uvijek ih ima, taman da si složim koju litricu likera. Na putu doma nađem 30kn na cesti. A navečer završim, potpuno neplanirano i besplatno, u vodi do koljena sa najvećim osmjehom na svijetu, slušajući jedan od najdražih mi bendova ikad - Pixies.
Eto! I rest my case! Smisao života, pih, koga briga, dok ja razmišljam o njemu, život prolazi pored mene. Razmišljat ću jednog sunčanog, ljetnog dana, kad mi bude 85 i kad mi cijeli život bude u glavi.
