Dugo se već divim svim tim njihovim čarobnim fotkama, upijam atmosferu, proučavam detalje. Pobožno pratim njihove blogove i čudom se čudim: da li je moguće da takvi ljudi postoje, da li je to iskreno?
I onda ušećem u prvu gostujuću Gozbu, tu kod nas u Zagrebu i sva pitanja jednostavno ispare, jer ovi ljudi jesu iskreni i divni, to što rade, rade iz ljubavi i svatko od njih "nosi srce u rukavu".
I tako je na tih par sati vanjski svijet potpuno ispario, razgovor je tekao u potocima,hrana je bila nevjerovatna, a moj osmijeh je postajao sve veći i veći.
Jedino mi je žao one panna cotte koju sam ostavila za kraj i nisam uspjela pojesti više od par zalogaja. Nikad neću naučiti!
.jpg)
Gozba me "izbacila iz cipela". Koliko sam bila tužna kad je ona prva otkazana zbog snježne apokalipse, kad sam se morala tješiti pečenom patkom, toliko sam sad sretna što sam upoznala tako divne ljude i, barem na nekoliko sati, bila dio te priče.
Hvala:
Neveni i Miljanu (Hleb i Lale ) - menu, hrana, mjuza i priče iz Portugala
Ivana (Moja mesta) - menu, hrana i sjajan razgovor;pokraj tebe ću sjediti uvijek kad dođem na Gozbu
Mali Iv (Slurp-O-Rama & Cutensils) - grafički dizajn i dekoracije;čudo je što ta cura napravi sa par svijeća i salveta
Sonja (Sillyworld) - fotke za past u nesvijest
Ana i Mislav (Foozdarije) - naši domaćini, koji su nas ugostili u svom prekrasnom stanu, posudili psa za maženje i oduševili me panna cottom
photo: Sonja Lazukić
