I za 5 minuta si na rivi, na kavi, a toplo je ka da je srid lita i smiješ se onima u Zagrebu kako pale grijanje,a mi se kupamo.
Malo je hladnije i već miriše na jesen. Što će reći da vrijeme ljetnog sirovojdestva polako prestaje i na scenu dolaze juhe! Barem je tako kod mene doma.
And - I go bananas over soups!
Pogotovo za krem juhama. Volim da su guste, skoro kao umaci, dopunjene nekim crunchy iznenađenjima i neočekivanim sastojcima. Od njih ti je toplo i sretno. I uvijek su zvijezde predstave.
Ova juha mi nije No. 1, ali je u prvih 5. Brzo je gotova, a sastojci se uvijek negdje vrte po kući. Preporučam i poriluko-mrzcima - uopće se ne osjeti :)
Sastojci:
50g maslaca
4 stapke poriluka ( samo bijeli dio )
2 srednje velika krumpira
1 litra pilećeg temeljca ( može i voda )
sol
papar
muškatni orašćić
kiselo vrhnje
prešin ili vlasac za ukras
Priprema:
Na laganoj vatri otopiti maslac, dodati sitno nasjeckani poriluk. Pirjati nekoliko minuta pazeći da poriluk ne promijeni boju. Dodati sitno nasjeckan krumpir i temeljac i pustiti da lagano krčka dok krumpir ne omekša.
Miksati juhu u blenderu dok ne postane potpuno glatka i dodati začine, te još kratko prokuhati.
Poslužiti sa kiselim vrhnjem i vlascem.
Možete navaliti odmah, a ostatak ( ako ga ima ) spremiti u hladnjak za drugi dan, jer je ova juha jedno od onih jela koje je još bolje kad malo odstoji.
S obzirom da se jede skoro pa hladna, idealna je za ovo bablje ljeto kad se priroda još igra s nama i temperaturama.
Go soups!
Kad si po cijele dane gol, bos, prljav i nemaš pojma koliko je sati. A malo i poglupiš. E to je kampiranje!
Ove godine smo bili na Fratarskom, odnosno otoku Veruda, minijaturnom kamperskom otoku nasuprot Pule, omiljenom odmaralištu puležana već dobrih 20-tak godina.
Osim njih, to je otok izviđača, ronioca, gologuze djece-divokoza, delfina, najsjajnijeg mjeseca ikad i dobre vibre, a sunce zalazi u crtu od mora!
Pula je na 10 minuta vožnje barkom, pa ni ove godine nisam propustila padanje na koljena pred vječnim duhom antike, naravno pričam o Areni od koje mi neizbježno malo preskoči srce od sreće.
Ove godine vidjeli smo: delfine, vjeverice, guštere, šojke, gnjurce, galebove, srne - ljudožderke i po prvi put u životu: kineskog kukmastog psa!
Volim Fratarski bez obzira na grmljavinu i grinje, vidimo se sljedeće ljeto,al ovaj put ja kuham!








